Košarka

Uz zvuk mrežice: Ko će unutra, a ko van?

by Luka Marin Vuco Balkan Basket.com | 14:02:2017 | 12:44:59


ABA Liga već duži niz godina sadrži 14 klubova i kao takva je mnogima pretijesna, zbog čega se uvelo pravilo nacionalnog koeficijenta po kojem se klubovi tkkom sezone bore za dodatnog predstavnika svoje države. To pravilo se često znalo mijenjati, prije nekoliko godina interne duele za dodatnog predstavnika vodile su Srbija i Hrvatska te Slovenija i Bosna i Hercegovina, dok Crna Gora i Makedonija uopšte nisu bile uključene u borbu.
 
Ovako stoje stvari za sljedeću sezonu: Srbiji i Hrvatskoj osigurana su po tri mjesta, Sloveniji dva, Crnoj Gori, BiH i Makedoniji po jedno. Preostala tri mjesta popunit će se na sljedeći način – sve nacije su u borbi za koeficijent, a najbolje dvije na kraju sezone zaradit će po jedno mjesto, dok će vodstvo Lige odabrati četrnaesti klub koji može biti od bilo kud, ali će morati platiti pozivnicu kao Karpoš Sokoli ljetos. Trenutno je Srbija uvjerljivo prva na tabeli i praktički je osigurala četvrtog predstavnika, no za drugo mjesto vodi se žestoka trka između Crne Gore, Hrvatske i BiH, dok su Slovenija i Makedonija već otpisane.
 
TKO MOŽE OTPASTI?
 
Po trenutnom stanju, ABA Liga trebala bi ostati u gotovo jednakom sastavu sljedeće sezone – što se tiče Srbije, teško da će i ko u KLS-u ugroziti Crvenu zvezdu, Partizan, FMP i Mega Leks. Najbolje ekipe ove sezone imaju Dynamic i Vršac, ali po sastavu su kvalitetom inferiorni društvu koje će im se priključiti na proljeće.

Kod Crne Gore je ista situacija, Budućnost i Mornar odskaču daleko od konkurenata predvođenih Teodom te ćemo ih gledati u regiji i najesen ako Crna Gora zadrži drugo mjesto u koeficijentu. U suprotnom bi Mornar bio u problemu, ali bi mu ostala mogućnost plaćanja pozivnice.
 
U slučaju Hrvatske, situacija je nešto komplikovanija. Kao što je većini poznato, od ove sezone se igra jedinstvena Hrvatska liga koja hrvatskim abaligašima nije najbolje sjela budući da se nakon više od polovine sezone ne nalaze na mjestima koja vode u ABA Ligu.

Cedevita je većinu utakmica odigrala s rezervnom ekipom i nalazi se na četvrtoj poziciji, ali za nju ne bi trebalo biti većih problema u pohodu do titule u doigravanju. S druge strane, Zadar je praktički već otpisan – s čak sedam poraza nalazi se na osmom mjestu, a uz to je i pred direktnim ispadanjem kroz samu ABA Ligu, gdje je na začelju poretka četiri kola prije kraja.

Ostaje nam Cibona, koja je na petoj poziciji s četiri poraza i ima neloše izglede da se ugura među prva dva do početka doigravanja, ali za taj će poduhvat biti potreban ogromni niz pobjeda, a ova ekipa Vukova je sve samo ne konstantna. Dakle, Cedevita je sigurna, umjesto Zadra upada neko od trija Split, Jolly i Šibenik, a pod Tornjem neće nastati velika panika u slučaju da Cibona zaostane jer će biti prvi pick za pozivnicu. Finansijski kapacitet za plaćanje pozivnice ima i Šibenik, kojeg sponzoriše bogata Doğuş Grupa.
 
Kod Slovenaca je situacija jasna, Olimpija i Krka su starosjedioci i vjerovatno ćemo ih gledati i dogodine, premda su u Slovenačkom prvenstvu iznenađenja česta, ali ostali klubovi imaju lošu naviku otkazivanja nastupa u ABA-i.
 
Posebni slučaj je Helios, koji je u dva navrata odustajao od učestvovanja, no kada se prije dvije sezone nije kvalifikovao, svim silama se pokušao izboriti za pozivnicu, čak je i prijetio istupanjem iz Slovenačke lige. Gledajući rezultate i posjećenost proteklih sezona, nameće se pitanje po čemu to Slovenci zaslužuju dvostruko više sigurnih predstavnika od Crne Gore, Makedonije i BiH?
 
Makedonija će izgubiti jednog predstavnika, a vrlo neizvjesnu bitku vodit će MZT i Karpoš. MZT je s pet uzastopnih naslova prvaka uspostavio hegemoniju, ali Sokoli su se zahuktali i definitivno imaju kapacitet za skidanje gradskog suparnika s prijestola. Tu su još Feni Industri, Rabotnički i Kumanovo koji mogu iznenaditi ponekom pobjedom, ali poznato je da abaligaši u serijama do tri dobijene rijetko gube u domaćim prvenstvima.

Za kraj smo ostavili Bosnu i Hercegovinu u kojoj protekle četiri sezone dominira Igokea. Posrnuli velikan Bosna Royal konačno se stabilizirao i na vrhu je tabele, no veliko je pitanje hoće li se moći nositi s društvom iz Laktaša. Kvalitetom nisu daleko ni Zrinjski, Sparsi, Kakanj te Sloboda, nastala bi velika borba za drugo mjesto u slučaju da Igokea kroz ABA-u osigura još jednog predstavnika za BiH, a u suprotnom bi teško neko od navedenih pronašao 150 000 eura za pozivnicu.
 
ISTI GRADOVI
 
Uzevši u obzir sve činjenice, ovako izgleda vizija ABA Lige sljedeće sezone : Crvena zvezda, Partizan, FMP, Mega Leks, Cedevita, Split, Cibona, Šibenik, Budućnost, Mornar, Union Olimpija, Krka, MZT, Igokea.

Dakle, Split i Šibenik umjesto Karpoša i Zadra. S jedne strane je loše što Liga gubi jednog od najgledanijih predstavnika, ali Split i Šibenik su i više nego dostojne zamjene. Ne vjerujemo da će za Karpošem iko žaliti uprkos tome što su sastavili kvalitetnu i borbenu ekipu, no njihov veliki problem je što ih jako malo ljudi bodri. To je uzrokovano jednim od najvećih problema ABA Lige – previše klubova iz istih gradova! 14 učesnika razmjestilo se na samo devet gradova.

Nije baš normalno da su sva četiri srpska kluba iz Beograda, to ni činjenica da Mega igra utakmice u Sremskoj Mitrovici ne može popraviti jer se ljudima teško poistovjetiti s klubom koji je sad tu, na proljeće u Zemunu, prije par godina u Smederevu, a u budućnosti tko zna gdje. Pri dnu se po gledanosti nalaze zagrebački predstavnici koji kombinovano nemaju gledalaca kao Zadar, a dva predstavnika iz Skoplja mogu se shvatiti jedino ako su u pitanju ljuti rivali MZT i Rabotnički.
 
Stoga pogledajmo malo koji bi klubovi popravili krvnu sliku ABA-e, odnosno podigli brojke posjećenosti i izazvali široko zanimanje.
 
1) KK Split – na prvom mjestu je svakako trostruki prvak Europe i najbolja evropska ekipa 20. stoljeća po izboru FIBA-e. Zasigurno veliki mamac za sve diljem regije u kakvom god sastavu došli, a poznato je da Splićani uvijek grade ekipu oko vlastitih talenata. Iako je Split fudbalski grad, dovoljno je nekoliko pobjeda u nizu da se Gripe zapale i redom rasprodaju, vidjeli smo ove sezone u Hrvatskoj ligi.
 
2) KK Bosna Royal – još jedan bivši osvajač Eurolige, koji od 2008. nije bio prvak BiH, ali se polako diže mada je nedavno izgledalo kako je pred gašenjem. Sarajevo kao metropola predstavlja veliko košarkaško tržište, a u klubu bi se mogli okupiti domaći talenti koji su sada raspršeni diljem regije.
 
3) KK Vršac – košarkaškoj regiji poznatiji kao Hemofarm, osvajač ABA Lige 2005. i česti učensik Final Foura. Osim tradicije, prednost im je i igranje u prekrasnom Milenijum Centru kapaciteta 4,400 mjesta, koji je licenciran i za Euroligu.
 
4) KK Sutjeska – iako je u regionalnom društvu plesala samo jedno ljeto, Sutjeska je pobrala simpatije svih jer su igrali s domaćim igračima pred jednom od najboljih publika, koja je zdušno i u velikom broju bodrila svoje plave i u derbijima i s manje atraktivnim suparnicima. Nikšić se pokazao kao značajno košarkaško središte koje će prije ili kasnije morati dobiti novu priliku za iskorak.
 
5) KK Kumanovo – ostatku regije manje poznati makedonski klub koji je posljednje dvije godine igrao finale Makedonske lige. Bez obzira s kime igrali, atmosfera je uvijek sjajna, a kapacitet Sportske dvorane Kumanovo iznosi čak 6500 sjedećih mjesta.

Osim pet navedenih najpoželjnijih kandidata, treba istaknuti i Borac iz Čačka, za koji su igrale mnoge igračine počevši od Dragana Kićanovića i Željka Obradovića pa do Miloša Teodosića i Miroslava Raduljice, zatim GKK Šibenik, za koji je dovoljno reći Dražen Petrović, mada su tu iznikli i brojni drugi vrhunski igrači, pa Sloboda iz Tuzle, koja u svom Mejdanu ima najvruću podršku u BiH, zatim KK Rabotnički, koji je u Skoplju mnogo praćeniji od Karpoša, i na kraju uži krug zatvara HKK Široki, takozvani ponos Hercegovine, donedavni abaligaš koji je oduvijek promovisao izdanke svoje omladinske škole, a u Pecari imao brojnu i sportski nastrojenu publiku.

ABA Ligi treba svježe krvi ako ne želi doći u opasnost da je po prestižu dostignu probuđena nacionalna takmičenja. Sama protočnost prema Euroligi neće biti dovoljna da osigura veliku praćenost – ako šest država učensica pokriva geografski prostor naseljen s 20 milijuna žitelja, onda treba težiti što većem učestvovanju tog područja umjesto elitističkog ograničavanja na maleni broj gradova.

Nacionalne metropole uvijek su bile izvor novca i moći u sportu, stoga je logična velika koncetracija klubova u njima, ali manje sredine to nadoknađuju većom privrženošću navijača prema svojim predstavnicima, koji su možda kvalitetom siromašniji, ali ne toliko da ne bi bili dostojni za takmičenje u najjačoj regionalnoj konkurenciji.