Rukomet

Nebojša Simić, najbolji mladi golman svijeta

izvor ; ORK Kozara Gradiška | 29:12:2016 | 22:21:06


Najbolji mladi golman svijeta,reprezentativac Crne Gore,član švedskog šampiona "Kristijanštada" i budući golman njemačkog "Melsungena" govorio je za blog ORK “Kozara” iz Gradiške.
 
Nebojša Simić rođen je 19.1.1993.godine u Baru.Rukomet je počeo trenirati u RK „Sedmerac“,u svom rodnom gradu.Put mu je bio trnovit,ali na kraju se uspio vinuti u zvijezde,zahvaljujući svom talentu i čeličnoj psihi.Nakon matičnog „Sedmerca“,karijeru je nastavio u cetinjskom „Lovćenu“ da bi 2012.godine krenuo put Švedske i nastupao za ekipu „H43“,poslije toga dvije sezone provodi u „Malmeu“,da bi 2015.godine otišao u „Kristijanštad“,u kome doživljava najljepše i najbolje trenutke u karijeri.Prva je violina ove ekipe,donio im je titulu šampiona Švedske i nastup u Ligi šampiona.A upravo u Ligi šampiona je Simić pokazao sav svoj raskošan talenat i skrenuo pažnju na sebe... 
 
Sa koliko si godina počeo da treniraš i šta te privuklo rukometu?
 
Rukomet sam počeo da treniram sa 11 godina,mada sam se dosta ranije upoznao sa istim,jer sam kao dijete išao da gledam svoga oca,koji je isto tako bio golman. Svidjelo mi se to kako golman sam može da riješi utakmicu i čak nekad na nevjerovatan način i odmah sam se zaljubio u rukomet.
 
Kako je došlo uopšte do toga da iz „Lovćena“ odeš u Švedsku i kakav je bio period privikavanja,imao si samo 19 godina kada si otišao?
 
Pa prvobitno sam trebao da idem u Sloveniju u ekipu „Maribora“,međutim bio sam pod ugovorom i nisam mogao dobiti ispisnicu. Kad sam je dobio bilo je već kasno,jer su našli zamjenu.„Lovćen“ je bio u lošem stanju i na preporuku svog prijatelje i kolege Zorana Roganovića odlučio sam se za Švedsku na čemu ću mu do kraja života biti zahvalan. Meni je veoma lako bilo prve godine u Švedskoj,jer je u ekipi „H43“ igralo dosta Balkanaca. Bilo mi je zanimljivo,nova država,izazovi i slično,bio sam jako gladan da se dokažem i na sreću,jesam.
 
Odbili ste mnoge bogate ponude da bi ste prešli u „Kristijanštad“ i branili Ligu šampiona.Takav potez u svijetu današnjeg profesionalnog sporta je nezamisliv.U  tvom slučaju se pokazao kao fenomenalan,kako si se odlučio za takav,može se reći riskantan korak.
 

Imao sam kontakt sa par ekipa sa dna tabele u Njemačkoj i sa par ekipa iz Mađarske i ponude su bile bolje nego u „Kristijanštadu“.Međutim ja sam uvijek išao korak po korak i nisam htio na takav način da dođem u „Bundesligu“ ,niti da ne igram Ligu šampiona u Mađarskoj. Odlučio sam se da se kockam,da dođem ovdje i da vidim koliko mogu. Nije bila laka odluka,ali sada kad pogledam bolju nisam mogao donijeti.Mediji su govorili da će svi sa nama brisati pod,međutim na kraju jedan bod nas je dijelio od prolaza dalje i mnoge ekipe su pale ili se jedva izvukle iz naše arene,a moje dobre partije su skrenule pažnju na mene.
 
Kakav se rukomet igra u Švedskoj? Posljednjih par godina tvoj „Kristijanštad“ sa tobom na čelu,dominantno osvaja titule.
 
Jako brz rukomet sa slabom odbranom. Sve ekipe dosta trče i šutiraju,a ono je sto pored toga karakteriše ligu,jesu odlična krila.Inače po mom mišljenju najbolje škola za iste je ovdje.„Kristjianštad“ je odlična sredina. Ljudi obožavaju rukomet ovdje i samo o tome pričaju.Ovo je klub u kome svi iz Švedske žele da dođu. Nekih pedeset godina su čekali na titulu i evo sada već imamo dvije u nizu,trenutno smo u vrhu tabele i želimo i treću.
 
Trud i hrabrost su ti se isplatili,uspio si pokazati svoj kvalitet u Ligi šampiona,što ti je omogućilo transfer u najjaču ligu svijeta,njemačku „Bundesligu“.Od sezone 2016/2017,čuvaćes gol „Melsungena“,šta očekuješ od te sezone i od boravka u Njemačkoj?
 

Jako sam uzbuđen što idem u „Bundesligu“,jer sam još kao klinac sanjario o tome.„Melsungen“ je dosta jak klub,sam vrh njemačkog rukometa.Očekujem da ću opravdati povjerenje i da se nametnem u naredne tri godine,kao jedan od glavnih igrača ekipe i da zaradim novi ugovor,jer bih volio da igram „Bundesligu“, dok ne završim karijeru.
 
Kako komentarišeš da kao najbolji mladi golman svijeta,nisi imao mjesta u reprezentaciji Crne Gore, kada je selektor bio  Ljubomir Obradović?
 

To ne bih više komentarisao.Dosta sam pričao na tu temu i to je sada prošlost koje ne želim da se sjećam.Ako sam kao golman vrijedan „Bundeslige“,mislim da čovjek koji kaže da nisam nivo za reprezentaciju,nije u pravu.
 
Dolaskom Đukića na klupu Crne Gore,tvoj status se bitno promjenio.Šta očekuješ od reprezentacije Crne Gore u budućnosti?Utisak je da ekipa Crne Gore nikad nije imala talentovaniju reprezentaciju.Uz tebe,tu su još bombarderi Borozan,Čavor,Lipovina,onda Ševaljević,Melić,Vujovic,Grbović...
 
Crna Gora sigurno ima kvaliteta da u budućnosti ima kontinuitet učesća na velikim takmičenjima.Smjena generacija je napravljenja,sada se nadam de će nam se poklopiti kockice i da ćemo u punoj snazi zaigrati i izboriti učešće u Hrvatskoj (Evropsko prvenstvo 2018.godine).
 
Mislim da ćeš se složiti sa mnom da je „jugoslovenska“ škola rukometnog golmana,koplje iznad svih i da smo dali najviše vrhunskih golmana.Kada se analiziraju naši golmanski asovi dolazi se do zaključka da niko ne čuva apsolutno školski gol,nego da je izgradio neki svoj jedinstven stil.Mislim da je takav slučaj i sa tobom,niko ne čuva rukometni gol na isti način kao Simić.Kako sve ovo komentarišeš?
 

Normalno da se slažem da je naša škola najbolja. Balkanci su kao ljudi veoma snalažljivi i prilagodljivi i mislim da se to i primjenjuje na sport.Ja sam do sada pratio dosta golmana i od svakoga sam prikupljao po nešto.Uvijek pokušavao nove stvari i stilove da vidim sta mi najbolje leži.Dosta često branim dvije utakmice koje su u razmaku od tri dana drugačijim stilom,jer jednostavno bekovi i krila imaju drugačiji stil šutiranja i kao golman se uvijek moraš prilagoditi tome. Tako da smatram sebe kao više prilagodljivog golmana,nego kao nekoga koji ima neki sistem koji uvijek prati.
 
Koja ti je omiljena odbrana i utakmica uopšte u karijeri.Možda odbranjen penal Rajhmanu u posljednjoj sekundi za osvajanje boda protiv šampiona Evrope ?
 
Odbrana je upravo ta,jer je napetost bila na vrhuncu,i odbraniti penal,igraču te klase,koji je imao šut 9/9 prije toga penala je stvarno protiv svih šansi. Normalno i odbrana po sebi je jako bitna jer je donjela veliki bod u borbi za prolazak grupe. Što se utakmice tiče,to je sigurno finale švedskog prvenstva prošle sezone. Uzeli smo titulu pred 12 000 ljudi u „Malme areni“ pred čak 8 000 naših navijača. Proglašen sam za „MVP“ finala jer sam odbranio čak 21 šut. Cijela arena je skandirala moje ime tokom utakmice i na kraju sam podigao pehar,nezaboravna noć.
 
I na kraju da mi prokomentarišeš jednu jako lošu stvar da je sve manje dobrih mladih golmana u posljednje vrijeme.Pa tako imamo slučaj da ste u grupama „A“ i „B“ Lige šampiona,jedino Ivić i ti prvi golmani svoje ekipe.
 
Mislim da je golmanima jako teško da se dokažu,jer mladi golmani rijetko dobijaju šansu da brane.Kad razmislim kroz šta sam ja prošao i kakvu sam ludu sreću imao jako sam zahvalan,a isto tako i Ivić koji je kada sam igrao „regionalnu ligu“ (SEHA) sa „Lovćenom“ bio treći golman „Zagreba“.Mada ima tu dosta golmana pored nas,koji brane u jakim ligama,a zna se da je zlatna godina u golmanovoj karijeri,trideseta. Tako da ko zna kad neko moze da „proradi“.Isto tako kao problem bih naveo slabije lige,nego sto je bila „jugoslovenska“ i dosta kasnimo za Njemcima, Sveđanima,Dancima,Francuzima... Tako da je golmanima iz tih zemalja,lakše da dođu do izražaja i da dobiju šansu da se dokažu,ako pokazuju talenat.